Megkésett rekviem

Megkésett rekviem

Sadržaj preveden na srpski pomoću AI
Autor:
Barácius Zoltán
Godina i mesto izdanja:
1996,Subotica
Izdavač:
Szabadkai Szabadegyetem
Odgovorni izdavač:
Perović, Blažo
Naslov serije:
Életjel Könyvek
ISBN:
86-82147-17-3
Povez:
meko
Broj strana:
225 str.
Žanr:
Monografija
Predmetne odrednice:
vojvođanska pozorištaZrenjaninBačka TopolaSombor19491950195119521953195419551956195719581959

Pedesetih godina prošlog veka, gradski narodni odbori u Vojvodini omogućili su rad četiri profesionalna mađarska pozorišna ansambla. Narodno pozorište u Subotici počelo je sa radom 1945. godine, Sresko mađarsko narodno pozorište u Bačkoj Topoli 1949. godine, a Narodna pozorišta u Zrenjaninu i Somboru 1953. godine, uz odgovarajuću finansijsku podršku, brojan glumački ansambl i stručne reditelje. U mestima Vojvodine naseljenim Mađarima, ovi veoma popularni ansambli su održavali oko 80 premijera i 50 repriza po sezoni. Međutim, isti organi koji su ih osnovali, ubrzo su ih i ukinuli. Ansambli u Zrenjaninu i Somboru u proleće 1955. godine, a pozorište u Bačkoj Topoli u decembru 1959. godine.

Tekst na klapni

Pokušao sam da u prašnjavim skladištima naših pozorišta pronađem požutele fotografije i plakate iz donjih fioka, razgovarao sam sa krunskim svedocima, glumcima i rediteljima. Dokumentacija pozorišta u Bačkoj Topoli – nažalost – je nestala, uništena je, zbog čega je njena baza podataka nepotpuna. Uprkos tome, slika je sastavljena.

Želeo sam detaljno da se bavim izborom komada, predstavama, ličnostima koje su oblikovale i određivale rad pozorišta, Ferencom Juhászom, Marom Dimitrijevics i drugima, reakcijama struke, odjekom u štampi. U meri u kojoj je to bilo moguće, predstavljam kompletan repertoar sva tri ansambla, raspodelu izvedenih dela i literature po autorima, pominjem sve – profesionalce i amatere – koji su učestvovali u radu pozorišta i njegovim predstavama.

Budući da sam godinama disao sa njima, uprkos protoku vremena, stvari ne vidim drugačije nego tada, kada sam kao član pozorišta u Velikom Bečkereku, a zatim u Bačkoj Topoli i Subotici, proživljavao traume i trenutke radosti, tako da kao očevidac mogu da izvestim o onome što sam video i iskusio. Svoju knjigu sam napisao sa namerom da spasem od zaborava nezaboravne trenutke prošlosti naših pozorišta. Međutim, ni sa raspoloživim podacima nisam mogao da težim potpunosti, već sam samo pokušao da skiciram događaje i da opravdam legitimitet nacionalnog pozorišta na ovim prostorima.

(izvod iz teksta na koricama)

Sadržaj