Így láttam, így éreztem

Így láttam, így éreztem

Sadržaj preveden na srpski pomoću AI
Autor:
Brenner János
Godina i mesto izdanja:
2003,Subotica
Izdavač:
Szabadkai Szabadegyetem
Odgovorni izdavač:
Perović, Blažo
Naslov serije:
Életjel Könyvek
ISBN:
86-82147-53-1
Broj strana:
319 str.
Književni rod:
epika
Žanr:
Sećanje

Tekst na klapni

Da Tibor Koloži nije napisao Petkove susrete povodom 25. godišnjice postojanja 7 DANA, kao i da knjiga Zoltana Kalapiša Pola veka Mađar Soa nije ugledala svetlost dana, ne bismo imali pisani trag o mađarskoj štampi u Vojvodini posle Drugog svetskog rata...

Knjiga Janoša Brennera Tako sam video, tako sam osećao... nije delo iz istorije štampe. Iz njegove radionice proizašla je autobiografija, ali je toliko povezana sa listovima Magyar Szó i 7 NAP da se ni njen značaj za istoriju štampe ne može potceniti. U njegovu stručnost se teško može sumnjati, jer je prošao sve stepenice profesije. Njegova metoda nije puko nabrajanje. Naprotiv! Svoja sećanja nastoji da grupiše oko značajnijih međunarodnih događaja, a zatim i povezanih domaćih događaja.

Iz njegove knjige se oseća da je njen autor, prožet željom za delovanjem, kao večiti pokretač, vodio svoju borbu sa svim preprekama, kako u profesiji tako i u privatnom životu, kojih je, kao što znamo, bilo mnogo u proteklih 60-70 godina...

Autor pokreće mnogo likova. Ali nikako u vakuumu, već u onom gustom društvenom okruženju koje je bilo tako karakteristično za to doba. I iako se trudi da ne slika crno-belu sliku o njima, ne zazire ni od preterivanja, ako oseća da tako može da pruži izražajniji prikaz o njima...

Ištvan ČORBA

Knjiga Janoša Brennera: Tako sam video, tako sam osećao... je više od autobiografije. Više je, jer ne samo da saznajemo o događajima koji su mu se desili, već karakteriše i ocenjuje lokalne i nacionalne događaje, političare, javne ličnosti.

Oživljavanje ratnog detinjstva je posebno iskustvo. Mi ovde u Bačkoj malo znamo o ratnim događajima u Banatu. Jedino se zbirka priča Mladena Markova: Banatska vicinala bavi sličnim pričama.

Mene lično je posebno zanimao deo u kojem je opisao svoje studentske i vojne godine. U istim godinama sam i ja završio srednju školu, služio vojsku. Tvrdim da stvara vrlo realnu sliku tadašnjeg studentskog života i služenja vojske.

Njegova novinarska karijera je, međutim, više od autobiografije. Ova profesija ga je dovela u kontakt sa lokalnim i nacionalnim političarima. Iznutra je poznavao sve probleme mađarske štampe u Vojvodini, ali i društvene i ekonomske pojave, pokretačke snage užeg okruženja i zemlje. Knjiga je istorija štampe i lokalna istorija četiri decenije posle rata, posebno što se tiče materijala iz subotičkih godina.

Matija HORVAT