A méregkeverő

Zoltán Varga

TROVAČ

roman

Nakon zbirki priča „Igrač na žici” (1963) i „Izlet” (1965), ime Zoltána Varge već je prilično poznato mađarskim čitaocima u Jugoslaviji, ali je sigurno da će ovaj njegov prvi roman biti važna prekretnica u njegovoj spisateljskoj karijeri.

Jedna od glavnih vrlina romana je, bez sumnje, to što postavlja tako složen skup pitanja, koliko je složen i sadašnji period istorije čovečanstva. Očigledno će biti čitalaca koji će u njemu prepoznati prirodopis tiranije, drugi će videti sukob i sučeljavanje između nauke i moći – i to ohole, samouverene moći, ili moći čije je postojanje veoma ugroženo i nesigurno. Drugi će iz njega možda izvući pouku da je put napretka prepun prepreka koje ga privremeno skreću sa prvobitnog smera, primoravaju na zaobilaznice i usporavaju njegov tok; da i najčistija namera promene sistema i vlasti nosi u sebi mogućnost skretanja, prelaska u svoju suprotnost, jer ljudi vole moć i često se opijaju njome itd. Neki će, pak, možda samo pročitati o propasti naučnog dostignuća koje zaslužuje bolju sudbinu ili o ličnoj tragediji poštenog naučnika predodređenog za velika dela.

Međutim, prirodno je da isključiva vrednost knjige Zoltána Varge nije u pukom postavljanju problema, već u načinu na koji ih on ugrađuje u izuzetno uzbudljivu priču.

Po svojim spoljašnjim karakteristikama, gotovo se može uporediti sa detektivskim i avanturističkim romanima, ali njegovo postavljanje problema, prodiranje u srž istorije našeg doba, temeljita psihološka motivacija individualnih postupaka, i, ne manje važno, njegov stil oslobođen suvišnih ukrasa, usmeren na suštinu i pronicljiv, svrstavaju „Trovača” u red najsavremenijih i najzahtevnijih proznih dela.