Akikért nem szólt a harang

Akikért nem szólt a harang

Sadržaj preveden na srpski pomoću AI
Autor:
Törköly István
Godina i mesto izdanja:
2001,Subotica
Izdavač:
Szabadkai Szabadegyetem
Odgovorni izdavač:
Perović, Blažo
Naslov serije:
Életjel Könyvek
ISBN:
86-82147-41-6
Broj strana:
155 str.
Žanr:
Monografija
Pružalac sadržaja:
Vojvođanski mađarski kulturni institut
Inventarski broj:
5115
Predmetne odrednice:
Brigada Petőfiistorija

Tekst na klapni

U svojoj knjizi „Akikért nem szólt a harang” (Za koje nije zvonilo zvono), Ištvan Terkelj pokušava da, na osnovu svedočenja svedoka, prikaže autentičnu istoriju nekadašnje brigade Petefi. Više od pola veka nakon događaja. Zašto je novinar osetio potrebu za tim danas? Između ostalog, verovatno zato što „tada” nije bilo mogućnosti da se prikaže autentična slika. Tada je, doduše, objavljena knjiga o osnivanju brigade i njenim ratnim aktivnostima, ali su izostavljeni momenti o kojima se tada nije smelo, ili „nije priličilo” pisati. Ipak, učesnici su od početka znali kako je brigada osnovana i zašto je oživljena. S jedne strane, trebalo je mobilisati i vojvođanske Mađare za oružanu borbu protiv fašizma, s druge strane – i to je posebno naglašeno! – „dobrovoljnim” prijavljivanjem u brigadu sprali bismo „sramotu” s lica našeg naroda, koju su na njega naneli vekovi, a posebno naša uloga u Drugom svetskom ratu, kojoj je ubrzo, nakon završetka rata, dato i ime: poslednji satelit fašističke Nemačke, zločinačka nacija i tako dalje. Stvorili su, dakle, odgovarajući patos za osnivanje brigade, ali su „dobrovoljce” slali na front, to jest na klanicu, bez odgovarajuće opreme i obuke: „Nabavi sebi oružje na frontu, otmi ga od neprijatelja, kao što su to činili naši hrabri partizani na početku i posle ustanka.” Kao što znamo, već pri regrutaciji su počinjene takve „greške” da su regruteri ostali kod kuće, jer su „bili potrebni u pozadini”, ali se i to saznalo tek nakon „događaja”, iako se o tome do sada otvoreno nije govorilo i pisalo. Dakle, već pri regrutaciji su prevarili, obmanuli „momke”, od kojih su se mnogi „dobrovoljno” prijavili jer im je rečeno: ako ne odeš dobrovoljno u brigadu, pozvaćemo te u vojsku! O tome šta im se dogodilo svedoče Ištvanu Terkelju svedoci koji su još živi. Ova zbirka svedočenja je važna jer pokušava da razbije legendu i lažni patos koji su živeli decenijama. Svedočenja nije prikupio istoričar, već novinar, moglo bi se reći kasni hroničar, koji je uz vođstvo svedoka prošao kroz krvavu kalvariju brigade. Ako neko jednog dana bude želeo da napiše istinitu istoriju brigade Petefi, knjiga Ištvana Terkelja može mu poslužiti kao oslonac.

Ištvan NEMET

Sadržaj